Misao dana

20. 1. 2020.

Puka učenost nije ni od kakve koristi; vede, upanišade i sveti spisi su učenja koja treba živjeti u svakodnevnoj praksi. Bez te prakse, bez obzira da li se radilo o bogatsvu riječi ili standardnom znanju, sve je to ogroman gubitak vremena. Da bi se ova znanja uključila u stvarni život, treba suzbiti osjećaj "ja znam" i otvoriti oči prema stvarnoj biti i spoznati je. Tada se može postići blaženstvo, bez greške. Prognostički kalendar može naznačiti da će pasti 10 milimetara kiše po metru kvadratnom, ali čak ni kad se kalendar deset puta presavije i stisne, niti kap vode iz njega neće kapnuti. Svrha kalendara nije dati kišu, već samo informacije o njoj. Tako i sveti spisi mogu dati samo informacije o učenjima, činjenicama, pravilima, propisima i dužnostima. Oni daju upute o metodama kako postići mir i oslobođenje. Ali nisu ispunjeni s ovim esencijama blaženstva. Čovjek mora otkriti put, smjer i cilj kako je opisano u njima, pa tada može ići putem, slijediti smjer i dosegnuti cilj.

Prema Vahini, 16. poglavlje

Sathya Sai Baba

Link: http://www.radiosai.org/pages/thought.asp