Duhovna djelatnost
Razvijte devociju i
slobodni ste, jer
Bog preuzima na sebe
vaš teret.
Sathya Sai Baba
Aktivnosti duhovnog krila
Sathya Sai organizacija pruža sudioniku mnoštvo aktivnosti koje mu pomažu u razumijevanju njegove vlastite prirode. Ta spoznaja oduvijek predstavlja čežnju svih istinskih duhovnih tražitelja svijeta. Upoznajući i razumijevajući vlastitu prirodu pojedinac ujedno spoznaje i jednotu koja se otkriva u pozadini prividnog mnoštva. Ova spoznaja ga dovodi do toga da voli sva bića i služi im nesebičnom ljubavlju, bez razlike u vjerskoj pripadnosti, socio-ekonomskom statusu, nacionalnosti, kasti, boji kože.
Duhovna djelatnost temelji se na učenju univerzalnog svjetskog učitelja Sathya Sai Babe. Kroz svoje govore i pisane tekstove on je razjasnio mnogobrojne drevne vedske principe te ih približio i pojasnio današnjem modernom čovjeku. To učenje ima za cilj kod pojedinca osvijestiti značenje čistog karaktera u mislima, riječima i djelima, prožetog ljudskim vrijednostima, i pomoći mu da spozna svoju urođenu božanskost.
Duhovno krilo obuhvaća djelatnosti i aktivnosti koje pomažu pročišćenju uma te u pojedincu učvršćuju ljubav i vjeru. One uključuju sistematsko proučavanje Sai literature i drugih svetih tekstova svih velikih religija, koje se odvija putem studijskih kružoka, jednom tjedno za članove Sai centara i grupa, a uključuje i bogoštovno pjevanje, univerzalne molitve i meditaciju.
Tko sam ja ?
Prema učenju Sathya Sai Babe četiri su temeljna pitanja koja moraju zanimati svakog čovjeka:
"Tko sam ja?
Odakle dolazim?
Kamo idem?
Kako ću dugo boraviti na Zemlji?
Svako duhovno istraživanje počinje s tim pitanjima i pokušava naći odgovore."
Sathya Sai Baba
Čovječanstvo je od najranijih vremena pokušavalo shvatiti vlastitu prirodu. Od najranijih su dana ljudi štovali svoje pretke i prirodu, stvorili su panteone bogova i božica kako bi personificirali božanska obilježja, razvili su razne psihološke, filozofske i religijske sustave. Nema kraja putevima i načinima kojima su ljudska bića tragala za identitetom i značenjem života, ali konačni odgovor dosegli su rijetki. U vanjskom svijetu tragamo za ciljem koji leži u nama. No, kada tražimo u svojoj nutrini, izgledi za uspjeh daleko su nam veći.
Ljudi se veoma rijetko zagledaju duboko u svoju nutrinu, ali kada to učine, rađaju se veliki sveci i mudraci. Indijski svetac Ramana Maharshi svojim je učenicima preporučio da sami sebe neprestano pitaju: „Tko sam ja?“. Zahvaljujući dubokoj introspekciji neizbježno će se pojaviti odgovor: „Sama božanskost“. Kada svoje unutarnje biće doživimo kao božanskost, počet ćemo prepoznavati božanskost i u drugima. Valovi oceana nisu odvojeni jedan od drugoga, kao ni od cjeline koja je Bog. Kada Boga spoznamo u sebi, vidimo ga i u drugima.
„Upanišade kažu da je čovjek iskra božanske ljubavi koju prekriva pet ovojnica (...). Ta ljubav stalno žudi i traži da se izrazi, da se poveća i da sve obuhvati. Ali zbrka straha, pohlepe, egoizma i pretjerivanja ne dopušta iskri da raste i osvijetli svoje ovojnice i svijet“. Sathya Sai
Duhovna disciplina
U kontekstu duhovnih kvaliteta koje duhovni tražitelj treba razviti navode se 4 temeljne kvalifikacije: razlučivanje, nevezanost, blago šest vrlina (nadzor nad umom, nadzor nad tijelom i osjetilima, povlačenje od osjetilnih objekata, uzdržanost, vjera i ravnovjesje) te čežnja za oslobođenjem.
Međutim, ljudi oklijevaju stupiti na polje duhovne discipline, premda žude za žetvom radosti. Nisu spremni platiti cijenu, ali žele da im oslobođenje padne s neba u krilo. oni bi željeli da im se vizija Boga izruči bez napora. Ali ako čovjek učini i mali korak u tom pravcu, Bog će učiniti tisuću koraka prema njemu. Jer ljudski trud i Božja milost jednako su važni; oni su poput pozitivne i negativne strane žice kroz koju teče struja.
„Božja je milost poput pljuska kiše, poput sunčeve svjetlosti. Da biste je mogli primiti, morate se posvetiti duhovnoj disciplini – sÄdhani, koja posudu drži uspravno da bi u sebe mogla primiti kišu, sÄdhani koja otvara vrata vašeg srca tako da ga sunce može obasjati“. Sathya Sai Speaks VI, str. 184