Kako bi čovjek mogao postupno izrasti u pravo ljudsko biće, treba svakodnevno svladavati sâm sebe i bdjeti nad svojim karakterom. A temeljna odlika karaktera je bezuvjetna ljubav, duhovna ljubav koja ispunjava unutarnje prostore svakog čovjeka.

U ovoj knjizi Sai kaže: "Samo uz pomoć ljubavi vjera može postati čvrsta, samo se vjerom stječe znanje, samo se znanjem može postići odanost, potpuna predanost, a samo se uz njezinu pomoć stiže do Gospoda."

Sathya Sai nastavlja: "Ja se ne slažem s mišljenjem da su odanost Bogu - bhakti, djelovanje-karma i znanje-jnana odvojeni. Ne dajem ni jednoj disciplini prednost pred drugom, niti prihvaćam ideju o njihovoj isprepletenosti. Karma jest bhakti, bhakti jest jñāna. Kolač ima okus, težinu i oblik, to troje ne može biti odvojeno. Svaki komad kolača ima sve troje, jedan komad ne može imati samo oblik, drugi težinu, a treći slatkoću. Kad se kolač stavi u usta, jezik istog časa osjeti njegov okus, njegovu težinu i oblik. Slično tomu, jñāna, karma i bhakti mogu se istinski doživjeti samo kao cjelina."

Dakle, karma je ljubav na djelu, jñāna je doživljena ljubav, a bhakti je ljubav podijeljena sa svima. Tako jednim “udarcem” Sathya Sai odbacuje sve prepirke o prednosti bilo koje od ovih triju duhovnih disciplina.