U svojim govorima Sathya Sai Baba ukazuje ljudima na to s kojim stavom bi trebalo pristupiti Riječi Učitelja. Evo nekoliko izvadaka o toj temi:

Čitajte sa srcem i pažnjom, koncentrirano, sabrano

Evo kako Sathya Sai ističe važnost proučavanja GÄ«te s nepomućenom pažnjom: „Da bi stekao taj plod proučavanja GÄ«te, nužna je duboka koncentracija. Kršna je upitao Arjunu: „Jesi li me pozorno slušao? Nisi li bio rastresen?“, jer je na bojnom polju, gdje su se nalazili, bilo mnogo stvari koje su mogle pomutiti Arjuninu koncentraciju i uzrokovati da ne čuje Ká¹›šá¹‡ine dragocjene savjete.“ Sathya Sai nam govori 1, str. 54

S iskrenom željom da saznate i provedete u djelo ono što je dobro

U knjizi SandehanivārinÄ« Baba kaže: „Sretan sam kad me netko pita o stvarima koje ne razumije. Naravno, imate pravo pitati.“ Tada je On upitao jednog učenika: „No, razmišljaš li o odgovorima koje ti dajem, provodiš li ono što ti kažem u djelo s uvjerenjem koje je nastalo iz vjere? Zbog čega sam ja ovdje? Zar nisam tu zbog toga da vam objasnim ono što ne razumijete? Pitajte me bez oklijevanja ili straha. Uvijek sam spreman odgovoriti. Ali pitanje mora biti ozbiljno, mora izvirati iz iskrene želje da se sazna i provede u djelo ono što je dobro.“Istina dobrota ljepota I, str. 143-144

Sa stavom poniznosti i iščekivanja

„Da biste shvatili značenje GÄ«te, tom djelu je potrebno pristupiti s mnogo poštovanja. Proučavanje toga svetog teksta trebate poduzeti sa stavom poniznosti i iščekivanja.“GÄ«tāvāhinÄ«, str. 9

Strpljivo, uporno

Ako nešto ne shvaćate odmah – ne odustajte.

„Aspirant se mora truditi, a ne očajavati. Mora biti uporan, a ne željeti brz uspjeh.“ GÄ«tāvāhinÄ«, str. 9

Sa shvaćanjem svrhe ponavljanja

„Ovo vam često govorim, ali kao što čovjek svakog dana mora uzimati hranu, tako vam ovo moram uvijek iznova govoriti. Svakog dana umivate lice, zar ne? Isto tako, ovaj savjet vam se mora iznova i iznova davati. Vede također ponavljaju temeljna učenja kako bi se ona urezala u umove ljudi.“Sathya Sai nam govori 2, str. 44

 Bez razmetanja i dijalektičkog suparništva

Sai kaže: „Čovjek se prepušta u dijalektička suparništva i argumentacije o bezbrojnim tekstovima duhovne discipline. Ali onaj, koji barem stranicu ili dvije iz tih svezaka provede u život, pretvorit će se u tihog, prostodušnog čovjeka, bez ikakve želje za slavom i pobjedom. Postat će sretan u dubini svoga bića. To je poruka vidjelaca - á¹›ši ove zemlje.“ Sādhanā – put k sebi, str. 56

S vjerom u Gospodove riječi

Sathya Sai kaže: „Danas ljudi čitaju svete tekstove, ali im ne vjeruju. Neki je student zatražio od svog učitelja: „Guruji, čitam BhagavadgÄ«tu već dvadeset godina. Znam napamet svih sedamsto stihova, a nisam polučio nijedan dobar plod od toga napora. Molim te, daj mi neku mantru, koja će mi pomoći da postignem uspjeh.“ Učitelj je uzviknuo: „Odlazi, ti ludi čovječe! Čitao si GÄ«tu – upute sâmog Gospoda. Nemaš vjere u Gospodove riječi, a tvrdiš da ćeš vjerovati nekoj nepoznatoj mantri? Kad bi iskreno slijedio GÄ«tu, zašto bi ti bila potrebna mantra? Od kakve je koristi mantra onomu tko nema vjere u Gospoda?“ Ni danas ljudi ne slijede učenja. Posljedica toga jest da su njihove mantre, jape, yajñe i hodočašća samo uzaludni gubitak vremena. Kad učenje provodite u djelo, morate pokazivati jedinstvo misli, riječi i djela.“ Ljetni pljuskovi  u Brindavanu 1995., str. 100

Sa sviješću o važnosti studijskih kružoka

“Redovito proučavanje” Sai literature (koje se navodi u Devetočlanom kodeksu) ne odnosi se samo na samostalno, pojedinačno proučavanje, već se isto tako odnosi i na sudjelovanje u “studijskim kružocima” koji se organiziraju u okviru Centra.

Evo što sam Sathya Sai kaže o studijskom kružoku: “Studijski kružok nije samo čitanje knjiga. On predstavlja zauzimanje stava i svaki član će raspravljati o tomu što to za njega znači. Poput konferencije koja se održava za okruglim stolom…Studijski kružok pruža viđenje s različitih gledišta, faceta… ali, kao i na dijamantu, postoji jedna ploha, faceta, koja je ravna i s nje je moguće sve sagledati. Zadatak studijskog kružoka je da otkrije tu ravnu facetu.” John Hislop: Razgovori sa Sathya Sai Babom, str. 165-166

 Sa shvaćanjem važnosti meditiranja o istini koju ste slušali ili pročitali

„Slušanje – Å›ravaņa mora se potkrijepiti prisjećanjem na dublji smisao – manana, na pozadinu, uvjetovanost i ograničenja onoga što vam je bilo rečeno. Postoji još jedan postupak – meditiranje o istini koju ste usvojili – nididhyāsana, usađujući ju duboko u svijest kako bi postala dio vašeg duhovnog ustrojstva.“ Sathya Sai nam govori 6, str.

ČITATI NIJE DOVOLJNO

Primijenite naučeno i spoznajte

Jednom je Svamiju postavljeno pitanje: „Svami, dosad smo mnogo toga čuli o božanskosti. Što nam još treba u životu?“

Slijedio je Babin odgovor: „Tu griješite. Nije dovoljno samo znati. Provedete li svoj život čitajući knjige, kad ćete doživjeti blaženstvo? Važno je iskustvo, a ne knjiško znanje ili ono koje dobivate čitanjem svetih tekstova.

GÄ«ta ukazuje na tri specifična koraka u duhovnosti: – jñātum - znanje, drašá¹­um - duhovni uvid i pravešá¹­um - iskustvo. Pretpostavimo da želite pojesti neko ukusno jelo. Što najprije činite? Poznata su vam jela kao što su kurma, pulao i druga. Vaš sljedeći korak je želja da ta dva jela budu servirana na vašem tanjuru. Nije dovoljno da znate - jñātum za njih i ako ih vidite - drašá¹­um, zar ne? Morate ih jesti i uživati u njima - pravešá¹­um, morate ih okusiti. Dakle, puka informacija i znanje su beskorisni. Trebate vježbati i spoznati. To je mudrost, a kada ju dosegnete, naći ćete se u blaženstvu i ostat ćete bez riječi.“ Istina koja oslobađa, 2. dio, str.101                                

  “Pazite! Čak i ako osoba ovlada svetim spisima, ako se nije prihvatila sādhane, ne može pojmiti atmički temelj postojanja. Naravno, veća je vjerojatnost da će osoba, koja je shvatila svete spise, upustiti se u sādhane i postojano ih provoditi. Zasluge iz prijašnjih života sada se očituju kao gorljiva čežnja za oslobođenjem, iskreno traganje za guruom, odlučan napor za uspjehom u sādhani te dosižu ispunjenje spoznajom ātmana. Uspjeh postižu oni koji posjeduju postojanu vjeru – Å›raddhā više nego išta drugo. Bez vjere nema ni poticaja da se u praksu provede ono što je pročitano u svetim tekstovima, a učenost opterećuje mozak poput utega.” - JnānāvāhinÄ«, str. 60-61