ISTINSKA MEDITACIJA

Ponudite cvijet ljubavi  Gospodu

Meditacija je proces koji se odvija onkraj osjetila. Između koncentracije na osjetilnoj razini i meditacije koja je onkraj osjetila postoji granica gdje započinje kontemplacija (chintana). Kontemplacija je druga polovica intelekta (chit) čija je druga funkcija razlučivanje između dobra i zla.
Ilustracija  će ovo pojasniti. Zamislimo ružu  s granama, lišćem, cvjetovima i trnjem. Lociranje mjesta gdje se nalazi cvijet zahtijeva koncentraciju. U ovoj fazi, mi smo zainteresirani samo za pronalaženje cvijeta. No, cvijet treba ubrati bez dodirivanja trnja. Ljubav je cvijet. Požuda je trn. Nema ruže bez trnja. Kako doći do cvijeta ljubavi bez dodirivanja trnja požude predstavlja problem. Na ovome stupnju potrebna nam je kontemplacija. Nakon što smo ubrali cvijet, što ćemo s njim? Ponuditi ga Bogu.
Meditacija znači ponuditi cvijet ljubavi Bogu. Ako je naše tijelo ruža, mi u sebi imamo cvijet čiste i svete Ljubavi koji miriše vrlinama. Ispod ruže, međutim, postoje trnje u obliku senzualnih želja. Svrha meditacije je odvojiti ružu nesebične ljubavi od osjetila i ponuditi je Gospodu. [SSS 17,6: 03.11.1984.]

Koncentracija, kontemplacija i meditacija

 Koncentracija je ispod osjetila; meditacija je onkraj osjetila. Moramo putovati ispod osjetila da bismo stigli onkraj osjetila. Dakle, kada smo koncentracijom krenuli od onoga što je ispod osjetila, dolazimo do razine kontemplacije. A kada prijeđemo granice kontemplacije, dolazimo do područja meditacije. Dakle, postoje tri razine, koncentracija, kontemplacija i meditacija. Koncentracija se može usporediti sa stanjem „Onaj tko mislim da jesam". „Onaj koji drugi misle da jesam" je kontemplacija. Meditacija nam omogućuje da prepoznamo stanje „Onaj tko stvarno jesam" [Sathya Sai Baba, izvaci iz govora: 25.05.1979.]

Prestanak poistovjećivanja s tijelom

Recimo da sjedite u položaju za meditaciju, zatvorenih očiju. Međutim, um luta posvuda. Pokušavate ga vratiti na početnu točku. Sve je to praksa. Meditacija je moguća tek kad se um potpuno umiri. Ovaj proces smirivanja uma naziva se  koncentracija. Meditacija je moguća tek nakon koncentracije. Pravilan redoslijed je koncentracija, kontemplacija i meditacija. Ako netko tvrdi da meditira čim sjedne, ne treba mu vjerovati. To je umjetna vježba, a ne meditacija. Prava meditacija je potpuno zaboravljanje sebe, odnosno prestanak poistovjećivanja s tijelom (dehātma bhava). Čovjek se treba potpuno odvezati od osjetila. Tek tada će um postati smiren. [SSS 42,9: 07.06.2009.]

Iskustvo jedinstva s Bogom

U meditaciji, postoje tri aspekta: onaj tko meditira (subjekt), objekt meditacije (Bog) i sâm čin ili proces (tj. veza koju je subjekt pokušava uspostaviti s objektom). Pravilna meditacija ili vrhunac meditacije događa se kad su tri čimbenika - meditant, objekt meditacije i sâm čin meditacije spojeni u jedno. U stanju meditacije, meditant, predmet njegove meditacije i proces meditacije nestaju i postoji samo Jedno, a to Jedno je Bog. Sve što se može promijeniti nestaje i ostaje samo stanje „Ja jesam“  ("tat tvaṃ asi") . To je iskustvo jedinstva (u kojem meditant nije svjestan sebe). [Razgovori sa Sathya Sai Babom, autor: dr. John Hislop]

POUČAVANJE MEDITACIJE

Može li itko  poučavati meditaciju?

Može li itko poučiti nekoga za meditaciju? Ili tvrditi da poučava? Moguće je nekoga naučiti kako da ispravno sjedi, kako da drži noge, ruke, vrat, glavu ili leđa, način disanja, ritam disanja. Ali meditacija dolazi iznutra; podrazumijeva tišinu, pražnjenje uma i punjenje sebe svjetlošću koja proizlazi iz Božanske Iskre u nama. To je disciplina koju je nemoguće naučiti iz knjiga niti vas bilo koji tečaj može tomu naučiti.  [SSS 10,34: 22.11.1970.]

Molite se za unutarnje vodstvo

Ne trebate se oslanjati na druge za uspjeh u meditaciji i ponavljanju Božjeg imena  (dhyana i japa) ili čekati kontakt s nekim svecem kako biste dobili od njega mantru koju ćete ponavljati.  Molite se Bogu iznutra i dobit ćete vodstvo. [SSS 10,30: 10.11.1970.]

VRIJEME ZA MEDITACIJU

Redovita, iskrena i postojana praksa

Nastojite probuditi se kada počne Brahma-muhūrta tj. u  3.00 sata ujutro Možda će vam u početku trebati budilica, no uskoro će vas sam poriv za meditacijom buditi.  Nemojte se  okupati prije meditacije jer ćete na taj način probuditi osjetila i osjećat ćete se previše raspršeno da biste mogli uspješno meditirati.  Redovitost, iskrenost, postojanost - to će vas nagraditi  uspjehom. [SSS 7,4: 22.1.1967.]

Pola sata ujutro i pola sata uvečer

Brahma-muhūrta znači rano ujutro, između 3 i 6 sati ujutro. U to su vrijeme osjetila tiha, neuzburkana dnevnim zbivanjima, a um je miran od sna. No, vrijeme za meditaciju ne bi trebalo mijenjati, danas jedno vrijeme, a sutra drugo. Pola sata ujutro i pola sata uvečer dovoljno je za meditaciju. [Razgovori sa Sathya Sai Babom, autor: dr. John Hislop]

[Urednik: Međutim, meditacija nije nešto što zahtijeva samo nekoliko minuta ili sati dnevno. Kontemplaciju na Gospoda treba stalno provoditi. Jednom je  Sri Ramanu Maharišija netko upitao: „Koliko dugo treba prakticirati meditaciju? 15, 30 ili 45 minuta ili jedan sat?“ Njegov je odgovor bio: „Trebate meditirati sve dok ne zaboravite da meditirate. Dokle god ste svjesni da meditirate, to nije meditacija." Svijest o tijelu i umu treba potpuno nestati. Treba ostati samo iskustvo Božjeg prisustva. Stanje meditacije može se iskusiti, ali bez svijesti o iskustvu.]

POLOŽAJ ZA MEDITACIJU

Važno je uspravno sjediti

Uspravno sjedenje je važno. Između 9. i 12. kralješka nalazi se životna sila. Ako je kralježnica ozlijeđena na ovome mjestu, dolazi do paralize. Ako je tijelo u uspravnom položaju, životna snaga može krenuti i dati umu kvalitetu intenzivne koncentracije. Osim toga, baš kao što gromobran postavljen na krovu zgrade privlači munju, na sličan način savršeno uspravno tijelo postaje na neki način vodič za božansku moć da uđe u hram vašeg tijela i podari vam snagu za izvršenje zadatka i ostvarenje cilja. Kao drugi primjer, božanska moć je uvijek tu, baš kao i radio signali. No, da bi se čula glazba s radija, mora postojati antena. Nadalje, ako radio nije ispravno podešen, čuti ćemo nekakav zvuk, ali nema glazbe. Na sličan način, božanska moć, koja je uvijek prisutna, može teći kroz vas  ako je meditacija ispravna, a  tijelo uspravno. [Razgovori sa Sathya Sai Babom, autor: dr. John Hislop]

Ne treba sjediti na golom podu

Ne biste trebali sjediti na goloj zemlji. Trebali biste  sjediti ili na drvenoj podlozi ili na prostirci ili na nečem sličnom. I ne samo to,  ne biste trebali sjediti na goloj drvenoj dasci, već trebate staviti nekakvu tkaninu preko nje. U početku, trebate nastojati da sjedite na drvenoj podlozi koja je barem malo više od centimetra iznad zemlje.  Postoji nekoliko razloga za sjedenje na  drvenoj podlozi. Jedan od razloga je da zemlja ima moć provođenja i difuzije. Kada sjedite u meditaciji,  kroz vas prolazi struja božanske snage i zbog privlačnosti koja zemlja ima, može doći do uznemirenosti. Zato je dobro koristiti drvenu podlogu - dasku. Kada postavljamo električnu instalaciju unutar kuće, mi također imamo posebno konstruiranu žicu koja se zove uzemljenje i  koja se stavlja u zemlju. Shodno tomu, trebamo zamišljati svoje tijelo kao kuću. Dok se u kući našeg tijela nalazimo u procesu koji je doveo do  uspostavljanja božanske energije, trebamo poduzeti sve mjere opreza koje su potrebne da se izoliramo od zemlje i spriječimo otjecanje naše energije u zemlju. To je razlog zašto su nas naši preci učili da bismo trebali sjediti na dasci. [Ljetni pljuskovi 1972. 10 – „Meditacija"]

PRAKTICIRANJE KONCENTRACIJE, KONTEMPLACIJE

Ne slijedite hirove uma

Neka um luta gdje god želi; samo pazite da ga ne slijedite, nastojeći otkriti kamo ide! Um će lutati neko vrijeme, ali na kraju će vam se umoran i iscrpljen vratiti!  Um je poput malog djeteta koje ne zna ništa. Budući da ga majka  prati i zove natrag, ono dobiva hrabrost i pouzdanje kretati se naprijed u bilo kojem smjeru, ali ako majka ne trči za djetetom i umjesto toga tiho hoda za njim, dijete će se  sâmo od sebe okrenuti natrag majci!
Ne brinite za hirove uma. Meditirajte na  ime i lik koji vam se najviše sviđa, na ono na što ste navikli. Na taj način, steći ćete  jednousmjerenost (ekāgrata); ostvarit ćete želju vašeg srca. [Dhyana Vahini: 8. poglavlje ]

Pazite na proces disanja sa „so" i „ham"

1. Kada svoj um nečim zaposlimo, on nam više ne zadaje probleme. Ponekad ljudi hvataju majmuna koji ima naviku skakati gore-dolje po drvetu. Ako stavimo majmuna na jedno mjesto, on će i dalje izvoditi svoja majmunska posla. Stoga trener majmuna, koji odlazi prositi ispred svake kuće, i zapovijeda majmunu da skače gore - dolje . Na isti način, um je poput majmuna. Stoga ovog „majmuna" treba zaposliti. Ako sjednemo za meditaciju, kao prvi korak, nećemo imati majmunski um pod kontrolom. Dakle, trebamo sjesti u položaj za meditaciju i dati umu dužnost čuvara, koji gleda tko uzlazi i tko izlazi. Ako ćemo umu povjeriti dužnost čuvara , i postavimo „majmuna" da sjedi na vrhu nosa i promatra dah, „so", kad  udišemo, a „ham", kad izdišemo, ovaj proces stalno teče, a majmun je  zauzet promatranjem daha kako ulazi i izlazi van. [Sathya Sai Baba - Izvaci iz govora 25.05.1979.'] 

2. Držite oči napola otvorene i usmjerene na vrh nosa. Udahnite kroz lijevu nosnicu, zatvarajući desnu nosnicu desnim palcem. Kako dah ulazi, on stvara zvuk „so," (što znači „On“); zatim izdahnite kroz desnu nosnicu, zatvarajući lijevu nosnicu. Kako dah izlazi, stvara zvuk „ham" (što znači „ja"). Udišite i izdišite polako i oprezno, svjesni poistovjećivanja sebe s Bogom -  On i ja,  sve dok svjesno disanje ne postane neprimjetan proces. Neka vam um bude stražar  udaha i izdaha, neka unutarnjim uhom sluša kako dah šapće  „so'ham"  i neka svjedoči predaji vašega bića božanskom koje je srž svemira. [SSS 10,34: 22.11.1970.]

MEDITACIJA TEMELJENA NA PONAVLJANJU BOŽJEG IMENA (japa-sahit dhyāna)

1. Prvo, kada sjednete u položaj  za meditaciju, izgovorite nekoliko stihova na slavu Božju, da biste smirili uznemireni um. Zatim postupno, dok ponavljate Božje ime, prizovite pred unutarnje oko lik koji predstavlja ime koje ponavljate. Kad vaš um luta daleko od  imena, usmjerite ga na lik. Kad  skreće s lika, usmjerite ga ponovo na ponavljanje imena. Neka se nastani bilo na jednoj slatkoći ili drugoj. Ako tako postupamo s umom, lako ćemo ga umiriti. Zamišljena slika bit će  preobražena u emocionalnu sliku, srcu dragu i postojanu u sjećanju. Postupno, ona će postati susret licem u lice s Gospodom (sākshātkāra-chitra) kad  Gospod poprima željeni lik kako bi  ispunio vaše želje. Ova duhovna disciplina zove se meditacija na ime i lik  (japa-sahita dhyāna). Savjetujem vam da ju prakticirate jer je to najbolji oblik meditacije za početnike "[SSS 14.41: 21.11.1979.]

2. Potrebno je stvoritii tri vrste slika: imaginarnu, mentalnu i jednu na temelju osjećaja i aktualizacije. Kada se  „so 'ham" meditacija  stabilizira, možete započeti s postavljanjem Božjeg lika po vašem izboru u vaš um. Zamislite cijeli lik, od vrha glave do stopala, uzmite za to najmanje 15 do 20 minuta, zadržite se na svakom dijelu tijela i utisnite ga u srce, a zatim nastavite zamišljati, ali ovaj put od stopala do vrha glave, na sličan način. To će vam pomoći da postavite omiljeni lik na oltar svoga srca. Tada ćete taj lik vidjeti u svima, u svim bićima naći ćete samo Njega. Shvatit ćete da se Jedan pojavljuje kao mnoštvo. Ja sam On, samo On postoji  („Śivoham, so'ham"). [SSS 10,34: 22.11.1970.]

3. Meditacija nije spajanje Božjeg lika s vašim umom. Meditacija je spajanje uma sa Božjim likom tako da um prestane postojati. Postoje tri faze u tom procesu - ūha (zamišljanje lika), bhāva (iskustvo Božanskog) i na kraju sākšātkāra (izravno duhovno iskustvo Boga). U početnim fazama, poklonik zamišlja svoj omiljeni Božanski lik. Tijekom vremena, slika Božanskog lika  nestaje  i poklonik počinje doživljavati Lik. Ovaj proces traje duže i, polako, poklonik počinje doživljavati Boga od stopala do vrha glave. Dojmovi traju dulje, produbljuju se i, postupno, Božji lik, koji je čvrsto usađen, postaje unutarnja stvarnost. Dok faza zamišljanja Lika pruža samo trenutnu radost, iskustvena faza rezultira u potpunom poistovjećivanju duhovnog tražitelja s Bogom.  Stoga, tijekom vremena, svijest o Božanskom rezultira  jednotom s Bogom  („brahmāvid brahmaiva bhāvati"). [ „Moji dragi studenti", Vol. 2, 5. poglavlje, 11. ožujka 1984.]

MEDITACIJA NA SVJETLOST  (jyotis)

Plamen kojim palimo i  plamenovi koji su zapaljeni, identični su

1. Tijekom blagdana svjetlosti (dīpāvalī), poslažemo red svijeća i jednom svijećom palimo sve ostale. Jednim plamenom u mogućnosti smo zapaliti bezbroj drugih. Plamen kojim palimo zove se parabrahma jyotis (vječna, univerzalna svjetlost), a  plamen koji je zapaljen naziva se  jīvanajyotis (životni plamen). Na kraju, plamen kojim palimo i plamenovi koji su zapaljeni, postaju identični. U konačnici, ta dva plamena, prepoznaju da su identični; rečeno je da će onaj tko poznaje Brahmana u konačnici postati sâm Brahman („brahmavid brahmaiva bhāvati"). Stoga je meditacija na svjetlost plamena (jyotis)  najviša vrsta meditacije. [Sathya Sai Baba - Izvaci iz govora 25.05.1979.]

2. Ovo tijelo prolazi kroz promjene, no plamen je nepromjenjiv. Mali primjer za ilustraciju - Imate kadu punu vode. Ako krenete uzimati čašu punu vode iz ove kade, vremenom, neće više biti vode u kadi. Na jednom mjestu smo istovarili prikolicu  punu pijeska. Ako svaka osoba odnese samo kantu pijeska, na kraju, tu neće više biti nimalo pijeska. No, iz samo jednog plamena, mogu se zapaliti milijuni plamenova, a izvorni plamen i dalje ostaje netaknut. Dakle, ovo vrhovno Svjetlo (plamen) nije podložan uništenju. Stoga se neće dogoditi  "kshine punye martya-lokam visanti" (da nakon što završi nečiji užitak zbog pobožnih djelatnosti, mora se vratiti na ovaj planet). Dakle, koncentrirajući se na takav plamen, ako imate bilo koji lik koji vam je drag i koji ste utisnuli u srce, postavite taj lik u plamen i meditirajte.  Najbolji je oblik meditacije da zamišljate kako se lik koji obožavate nalazi u plamenu i kako je taj plamen u svima.  [Sathya Sai Baba - Izvaci iz govora 25.05.1979.]

Prakticiranje meditacije na svjetlost (jyotis)

Što se tiče tehnike meditacije, različiti učitelji i treneri daju različite savjete. Ali, ja ću vam dati univerzalan i najučinkovitiji način. To je prvi korak u duhovnoj disciplini. U početku, izdvojite svaki dan nekoliko minuta  za meditaciju i produžite vrijeme kako se u vama počne buditi osjećaj blaženstva kroz meditaciju.

Neka to bude u satima prije zore. To je poželjno, jer, tijelo je osvježeno nakon spavanja, a dnevni poslovi još nisu započeli. Postavite svjetiljku ili svijeću pred vas, s otvorenim i postojanim plamenom. Sjednite ispred svijeće u položaj lotosa ili bilo koji drugi vama udoban sjedeći položaj. Usmjerite pogled na plamen na neko vrijeme, a  kad zatvorite oči, pokušajte osjetiti plamen između obrva.

Neka plamen klizi polako do lotosa vašeg srca i pritom osvjetljava put. Kad uđe u srce, zamislite da se latice lotosa otvaraju jedna po jedna, kupajući svaku misao, osjećaj, i emociju u svjetlu i tako uklanjaju tamu iz njih. Tama se nema gdje sakriti. Svjetlost plamena se širi i postaje sve jača.

Neka svjetlost prožme sve udove. Sada se tî udovi nikada ne mogu upuštati u tamne, sumnjive i pokvarene djelatnosti; oni su postali instrumenti svjetlosti i ljubavi.

Kad  svjetlost dopre do jezika, s njega nestaje laž.
Neka se svjetlost podigne do očiju i ušiju i neka uništi sve mračne želje  koje dovode  do izopačenih prizora i djetinjastog razgovora.

Neka vaša glava bude ispunjena svjetlošću i sve zle misli će nestati. Zamislite da je svjetlost u vama sve jača i jača. Neka sjaji oko vas i neka se širi iz vas u sve većim i većim krugovima koji će obuhvatiti vaše najmilije, obitelj, rodbinu, prijatelje, neprijatelje, suparnike, sva živa bića, čitav svijet.

Budući da je svjetlost rasvjetljuje sva osjetila svaki dan tako duboko i tako sustavno,  uskoro će doći vrijeme kada više nećete moći gledati tamne i zle prizore, nećete žudjeti za mračnim pričama, nećete žudjeti za štetnom i nezdravom hranom i pićem, nećete se baviti prljavim stvarima, nećete odlaziti na loša mjesta ili usmjeriti loše misli prema bilo komu ili bilo čemu u bilo kojem trenutku. Ostanite  u tome uzbuđenju da budete svjedoci svjetlosti, posvuda.
Ako obožavate  Boga u bilo kojem obliku, pokušajte vizualizirati taj lik kao  sveprožimajuću svjetlost. Jer svjetlost je Bog; Bog je svjetlost.

Prakticirajte ovu meditaciju kako sam vam preporučio, redovito i svakodnevno. U neko drugo vrijeme ponavljajte Božje ime (bilo koje Njegovo ime ispunjeno mirisom Njegove veličanstvenosti), uvijek imajući na umu Njegovu moć, milost i darežljivost.  [SSS 14.41: 21.11.1979.]

Univerzalnost meditacije na svjetlost (jyotis)

Svjetlost se prvo preselila u srce koje je zamišljeno kao lotos, čije će se latice otvoriti. Potom se svjetlost širila kroz druge dijelove tijela. Ne postoji neki određeni slijed. No, važno je  da na kraju svjetlost obasja glavu. Tamo svjetlost postaje kruna koja osvjetljava i pokriva glavu. Potom se svjetlost širi izvan tijela, od osobnog prema univerzalnom. Širite svjetlost na svoju rodbinu, prijatelje, neprijatelje, drveće, životinje, ptice, sve dok cijeli svijet i sva bića ne budu obuhvaćena svjetlošću i dok ne budete vidjeli istu svjetlost u svima kao što ste pronašli u sebi.
Ideja o kretanju svjetlosti prema univerzalnom stupnju, ideja univerzalnosti, podrazumijeva da je ista božanska svjetlost prisutna svugdje u svima. Kako bismo ovu univerzalnost protkali kroz um, širimo svjetlost izvan tijela. Treba shvatiti da  ono što dolazi u meditaciji kad se jednom krene dublje u nju, nije razmišljanje o svjetlosti, već zaboravljanje tijela, a time i konkretno iskustvo da tijelo nije naše pravo sebstvo.

To je stupanj kontemplacije kad je tijelo potpuno zaboravljeno. No, taj je stupanj nemoguće požuriti. On dolazi sam od sebe i to je stupanj koji prirodno slijedi ispravnu koncentraciju. Vivekananda je rekao da u meditaciji nije mogao pronaći svoje tijelo; gdje je bilo ovo tijelo? Nije ga mogao pronaći.

Gledanje svjetlosti i njezino vođenje u sve dijelove tijela  služi da se zaposli um kako bi se  usmjerio na pravi put i ne bi razmišljao o ovome i onome te  tako ometao proces kojemu je cilj da um postane što tiši.  Širenje svjetlosti u svome univerzalnom stupnju, slanje svjetlosti svima, dovodi do toga da je osoba tako koncentrirana te više nije svjesna svoga tijela. Tada započinje stanje kontemplacije. A kako se kontemplacija produbljuje, dolazi do stanja meditacije.  Do toga se ne može doći prisilom. Ukoliko meditant ostaje svjestan sebe da meditira, tada on ne meditira, već je još uvijek na preliminarnom stupnju, tj. na početku koncentracije.

[Razgovori sa Sathya Sai Babom, autor: dr. John Hislop]

Izvori (linkovi na ključne govore):

 
http://sathyasai.org/files2014/JyotiMeditationDD.pdf


http://sssbpt.info/summershowers/ss1979/ss1979-15.pdf


http://sssbpt.info/ssspeaks/volume07/sss07-04.pdf


http://sssbpt.info/ssspeaks/volume17/sss17-06.pdf