OSAM CVJETOVA ŠTOVANJA BOGA

U Indiji se Boga obično obožava cvijećem, ritualnim klanjanjem i poslušnošću Bogu. No postoji nešto svetije od svega toga. Postoji određena vrsta predanosti kojom obožavate Boga dobrim i čistim umom, dobrim ponašanjem. To se zove vrhovnom odanošću - parabhakti. Uvijek obožavajući Boga ritualnim štovanjem i cvijećem, duhovni će aspirant ostati na istome mjestu. To je na neki način dobro, no cijelo vrijeme ostajati na jednome mjestu i ne  uzdići se na višu razinu – to nije dobro.

Postoji i uzvišeniji način štovanja – štovati Boga dobrim osobinama, dobrim ponašanjem, dobrim mislima i dobrim društvom. Sveti tekstovi opisali su taj način obožavanja Boga kao obožavanje dobrim osobinama. Kojim dobrim osobinama možemo razveseliti Boga?      

 Osam cvjetova kojima štujemo Boga

Ti su cvjetovi: nenasilnost, kontrola osjetila, suosjećanje prema svim bićima, strpljivost, mir, pokora, meditacija i istina. Unutarnje značenje tih cvjetova jest da će vas Bog obasuti Svojom milošću budete li Ga obožavali na taj način.

U prirodi, cvijeće uvijek uvene, otpadne, izgubi miris, i dobije miris koji nije ugodan. Umjesto da Ga obožavamo takvim svjetovnim cvjetovima koji nisu trajni te primamo tako prolaznu nagradu od Boga, trebali bismo Ga obožavati onim što je istinsko i pri tome postići višu razinu.

Cvijeće kojim štujete Boga niste stvorili vi. Vi donosite cvijeće koje je stvorila volja Božja na nekom drvetu u nekom vrtu i nudite ga natrag samom Stvoritelju. Koja li je vrijednost u darivanju cvjetova koje je stvorio Bog i vraćanje cvjetova natrag Njemu? Mnogi se ljudi kupaju u rijeci Gangi, uzimaju vodu rijeke dlanovima i vraćaju je opet samoj rijeci. Ta voda nije nešto što ste vi stvorili i ne treba je nuditi Bogu.

Ubrati  plodove sa stabla vašega života koje ste štitili i uzgajali u vidu  dobrih osobina pa ih ponuditi Bogu, to je velika razlika. Da biste njegovali dobre osobine, morate se potruditi. Tim dobrim osobinama, vaš um može postići i božansku koncentraciju. Bez njih i bez dobrih misli, ne možete usredotočiti svoj um.[1]

  • Prvi cvijet - nenasilnost

Smatra se da riječ nenasilnost znači ne uzrokovati štetu i ne povrijediti druga živa bića. Istinsko značenje te riječi jest ne nauditi ili povrijediti drugo živo biće svojim mislima, riječima ili djelima. Čišćenje, pročišćavanje i usklađivanje misli, riječi i djela naziva se duhovnim  vrhuncem. To je ono što se daruje Bogu kao cvjetna cjelina.

Ima liječnika koji operiraju  pacijente da bi ih izliječili. Dok operiraju, liječnici režu tijelo nožem. To ne možete nazvati nasilničkim činom jer je krajnja namjera toga zahvata dobrobit pacijenta. Neki ljudi tvrde  kako je čak rezanje povrća nasilnost jer je ono  živo. Bez sumnje, povrće i drveće je živo, ali ono nema uma. Zato ne osjeća bol.

Jedino čovjek ima pet omotača: omotač hrane, omotač života, omotač uma, mudrosti i blaženstva. Omotač uma doživljava bol i zadovoljstvo. Ljudi, životinje, ptice i insekti imaju um, ali ne drveće i povrće. Kod nekog drveća vidjet ćete kako biljni sok curi iz njih kad berete njihov plod. To je prirodni fenomen, no neki ga ljudi krivo tumače kao suze patnje. Drveće ne trpi nikakvu patnju jer ono nema sposobnosti uma.[2]

  • Drugi cvijet - kontrola osjetila

 Naša osjetila jure bez ikakve kontrole. Ako se konji u trku ili neke druge životinje ne kontroliraju, one su opasne. Bog je stvorio svaki organ ljudskoga tijela za posebnu namjenu. Samo kad koristimo osjetilne organe na pravi način zbog kojega su stvoreni, imamo pravo na Božju milost. Bog nam je dao nos. Trebamo nastojati udisati  i izdisati  samo dobre mirise. Koristimo li takav nos da njime udišemo duhan, njegova će namjena postati štetnom. Jednako tako, dobili smo usta i jezik da bismo uzimali čistu  hranu. Koristimo li ih da uzimamo hranu koja nije čista, ili pijemo opojna pića, tada ih koristimo u pogrešnu svrhu.

Na isti način trebali bismo shvatiti pod kojim uvjetima i kada moramo koristiti  osjetilne organe i kontrolirati ih. Naša unutarnja moć postaje sve manjom zbog uzbuđenja ili nepotrebne tuge. Tijelo će oboljeti radi mentalne uznemirenosti i rastresenosti. Čovjek vrlo brzo ostari kad se uzbuđuje ili kad je tužan. Razlog zbog kojega ne možete sačuvati tijelo - taj sveti instrument zdravim, jest nedostatak kontrole osjetilnih organa. Drugi cvijet treba koristiti za obožavanje Boga.[3]

Nedostatak kontrole osjetila glavni je uzrok nemira i uznemirenosti    

Sva duhovna nastojanja bit će uzaludna ako nema kontrole osjetila. Ona je vrlo bitna. Danas je to glavni uzrok nemira i uznemirenosti. Kako možemo kontrolirati osjetila? Prije svega, treba provesti kontrolu nad jezikom.

Morate kontrolirati svoj jezik jer on uvijek teži raznovrsnim delicijama. Trebate  postaviti pitanje: „O, jeziku, koliko si vreća riže, žita i povrća progutao? Koliko si delikatesa konzumirao? Srami se ako si još uvijek nezadovoljan“.  Dovoljan je zalogaj hrane da održi tijelo. Trebate jesti da zadovoljite glad i održite tijelo. Ne pridajte prekomjernu važnost okusu. Jednako tako, recite svojim očima da gledaju Boga, umjesto da na televiziji ili videu promatraju stvari koje nisu svete. Naučite svoje uši da slušaju priče o Gospodu, umjesto da slušaju beznačajno ogovaranje.

O, uši, vas zanima  slušati beznačajno ogovaranje i pričanje o drugima,

a malo pozornosti obraćate  čudesnim pričama o Gospodu.

                                                                                                                 (teluška pjesma)

 Promislite, kakve dobrobiti imate slušanjem stvari koje nisu svete. Zapravo, vi time prljate svoje srce. Sve što vidite i čujete utiskuje se u vaše srce. Kad se jednom vaše srce uprlja, život vam postaje besmislen. Ljudsko je srce poput pera. Boja riječi koje pišete bit će ista boji tinte u peru. Tako, kad ispunite srce ljubavlju, sve što pomislite, kažete ili učinite bit će prožeto ljubavlju. Bog očekuje da svoje srce ispunite ljubavlju, da živite svetim životom.[4]

  • Treći cvijet - suosjećanje prema svim bićima

Ako gledamo  samo površno na ljudsku prirodu koja ima različite aspekte, zaboravljamo Boga. Iz Božjeg sjemena naraslo je drvo stvaranja. Na njemu su plodovi ljudska bića koja su individualne duše. U svakom  ljudskom plodu postoji Bog u obliku sjemena. Zato je Ká¹›šá¹‡a rekao u BhagavadgÄ«ti: „Ja sam sjeme u svim živim bićima.“ Prepoznavši istinu da je Bog prisutan kao istinsko Sebstvo – ātman u svemu živome, kažemo da je suosjećanje za sve živo sljedeći cvijet.[5]

 Priča o Abou Ben Adhemu

Možda ste čuli priču o Abou Ben Adhemu koji je uvijek bio suosjećajan prema svim bićima, a to je bio njegov oblik služenja Gospodu. Svakoga je dana hodao ulicama da bi služio siromašne i nemoćne te se vraćao kasno noću. Vrativši se jedne noći kući, u svojoj je spavaćoj sobi našao anđela kolji je nešto zapisivao. Kad ga je pitao što to piše, anđeo mu je rekao da radi popis onih koji vole Boga. Kad ga je Abou Be Adhem zapitao je li i njegovo ime na popisu, dobio je negativan odgovor.

Kad se sljedeće noći vratio kući, opet je našao anđela kako nešto zapisuje. Znatiželjno ga je zapitao: „Što sada zapisuješ?“ Anđeo je odgovorio da piše imena onih koji su dragi Bogu. Abou Ben Adhem je ponovno želio znati je li njegovo ime na popisu. Dobio je odgovor kako je njegovo ime prvo na popisu.

Srž ove priče jest da je Bog zadovoljan kad služite svoje bližnje. Sveti tekstovi propisali su devet puteva predanosti Bogu: slušanje priča o Gospodu, pjevanje o Njegovoj slavi, prisjećanje Gospodova imena, služenje Gospodovih lotosnih Stopala, štovanje, pozdravljanje, svojevoljno podčinjavanje, prijateljstvo i potpunu predanost Gospodu. Ali put služenja najveći je od svih.

Ocean svjetovnog života nećete prijeći

ni  pokorom, ni hodočašćima, niti čitanjem svetih tekstova.                            

Čovjek  se može spasiti  samo služenjem.

                                                                                          (sanskrtski stihovi) 

Abou Ben Adhem primao je Božju ljubav jer je sve svoje vrijeme provodio služeći svoje bližnje. Bog voli sve jer je On utjelovljenje ljubavi. Ali dat Sebe samoga onima koji pokazuju suosjećanje prema svim bićima.[6]

Budite suosjećajni prema svima jer Bog boravi u svima

Među svim cvijećem, suosjećanje prema svim bićima je najvažnije. Samo je čovjek obdaren tom vrlinom suosjećanja. To je cvijet koji trebate ponuditi Bogu jer On boravi u svim bićima. Imena i likovi mogu biti različiti, ali isti Bog prisutan je u svima. Stoga budite suosjećajni prema svim bićima i osjećajte da je Bog prisutan u svima.

Ne morate gubiti vrijeme branjem cvijeća koje vene i osuši se u tren oka. Cvijet vašega srca je vječan, uvijek svjež, uvijek mirisav. Za njega ne morate potrošiti ni pare. To je pravi cvijet. Onaj tko razumije tajnu ovoga cvijeta, mudar je.[7]

  • Četvrti cvijet – strpljivost

To  je doista najvrednija osobina ljudskoga bića. Ali zato što  njeguje ograničene poglede, čovjek želi živjeti na ograničenom prostoru. On misli kako su najvažniji on i njegova obitelj, svi drugi su mu nevažni. Nemoguće je njegovati cvijet strpljivosti tako dugo, dok su takve ideje u nama. Samo kad volimo, možemo biti strpljivi. Naša ljubav treba obuhvatiti sva bića. To će dati plod strpljivosti.

Evo maloga primjera. U našem domu su naša djeca. Zajedno s njima je i sluga. Sin možda nešto potkrada i tako se odaje lošim navikama. Na mnogo ćemo ga načina pokušati kontrolirati batinama, prijekorima, nastojeći ga nekako vratiti na dobar put. Ali nikad ga nećemo odvesti na policiju. Ako u istoj kući sluga ukrade malu žlicu, odmah ćemo ga odvesti i predati policiji.

Koje je unutarnje značenje ove situacije u kojoj ne kažnjavamo sina, čak ni onda kad svakodnevno nešto ukrade, ali slugu ćemo odmah predati policiji ukrade li i najmanju stvar? Razlog takva ponašanja je ograničeni pogled da je „ovaj dječak moj sin.“ Budući da sluga ne pripada vama,  nema mjesta strpljenju. Dakle, vidite – kad imate široke poglede da je “sve moje“, tada ima i strpljivosti. Samo tada će i naša ljubav rasti.[8]

 Strpljivost potiče božanske osobine 

U svetim tekstovima strpljivost se identificira s istinom, ispravnošću, znanjem, požrtvovnošću i radošću. Bez strpljivosti čovjek ne može biti sretan niti trenutka. Ona potiče božanske osobine u čovjeku i otkriva njegovu unutarnju božanskost. Čovjek bi trebao provoditi duhovne vježbe kako bi ju stekao i učvrstio u sebi. Njegujte ideju kako Bog boravi u svima, unatoč tome što vam se neznalice rugaju, a slijepi vas sarkastično kritiziraju, ili vas obožavatelji hvale. Ne obazirite se na  njih.[9]

 Strpljivost je vrlo draga Gospodu

 Braća Pāṇḍave mnogo su trpjeli zbog Kaurava. No Dharmarāja nikad nije izgubio strpljenje, čak ni onda kad su Kaurave ponizile DraupadÄ«. Vrlina strpljivosti štitila je Pāṇḍave i oni su postali ideali ostalom svijetu. Taj cvijet strpljivosti vrlo je drag Gospodu. Bog će biti zadovoljan s vama i obasuti vas blagoslovima samo ako Mu ponudite cvjetove koji su Mu dragi.  Nikakve dobrobiti nećete postići ako Mu ponudite cvjetove koji venu i propadaju. Bogu su dragi cvjetovi nenasilnosti, kontrole osjetila, suosjećanja za sva bića i strpljenja, cvjetovi koji uvijek cvjetaju.

  • Peti cvijet – mir

Ova  vrlina ne znači kako trebate ostati mirni ako vas netko napada ili okrivljuje. Ako ste  neometani i neuznemireni iako vam netko nalazi mnoge pogreške, to se može nazvati pravim mirom. Možete li ispuniti srce ljubavlju, tada će vam mir stići izvana. Uz neistinite misli ne možete biti u miru. Ako se oslobodite loših misli, doživjet ćete pravi mir.

Vaše loše misli odgovorne su za patnju i tugu. Onaj koji samo nosi naračastu odjeću, brije glavu i nosi svete brojanice ne mora biti svet.Svetac je onaj koji ima dobre misli.Svetac je onaj koji je utjelovljenje istinitih misli.  

 Osnovna osobina mira je nevezanost 

 Mir ne znači da čovjek ne smije uopće reagirati štogod drugi govore, ili ako ga zlostavljaju. Ne znači da on mora šutjeti kao stijena. Mir obuhvaća svladavanje svih osjetila i svih strasti. Unutarnji mir mora postati vaša priroda. Osnovna osobina mira je nevezanost. Mir obdaruje čovjeka staloženim umom i postojanom vizijom.

Molitva za mir obično se ponavlja tri puta: oṃ, śānti, śānti, śānti  jer, moli se za mir na fizičkoj, mentalnoj i duhovnoj razini. Čovjek ne smije dopustiti da mu krv uzavri, niti se smije prepustiti strahu. Primjer duhovnoga mira je vladar Janaka u tekstovima upanišada. On je bio poznat kao čovjek koji nije bio fizički vezan, ne zato što nije imao fizičko tijelo, nego zato što je živio u potpunoj nevezanosti za tijelo i njegove potrebe. On je gledao, slušao i govorio samo s atmičke razine svijesti.[10]

 Podnosite sve patnje hrabro i strpljivo

 Čovjek bi trebao ostati miran u svim nestalnostima života. Jedino tada može postići božansku milost. Veliki poklonici poput Thyagarāje,Tukārāma i DraupadÄ« iskusili su mnoge nevolje. Oni su strpljivo podnosili sve patnje. Thyagarāja je rekao: „Čovjek ne može biti sretan ako nema unutarnji mir“. On treba mir na fizičkoj, mentalnoj i duhovnoj razini. Mir ne postoji  u vanjskom svijetu, već u samome čovjeku.

Vi ste utjelovljenje mira. U svjetovnom životu mora biti mnogo nevolja, ali čovjek ne smije biti uznemiren. Sve patnje treba podnositi hrabro i strpljivo. Ljudski život nismo dobili samo da uživamo u svjetovnim zadovoljstvima poput ptica i životinja. Život postaje značajan samo ako čovjek doživi mir koji potječe iz srca.[11]

  • Šesti cvijet – pokora

Pokora ne znači da morate napustiti ženu i djecu, otići u šumu, sagnuti glavu i dignuti noge u zrak. Ona znači odstraniti loše misli iz uma. Usklađenost misli, riječi i djela je pokora. Bilo kakve misli da se pojave u vašem umu, izreći ih kao riječi i provesti ih u djelo u vašem radu, to je pokora. U tom kontekstu se kaže: „Velika duša brine se za sklad svojih misli, riječi i djela. “ Odustanete li od  loših misli, postajete požrtvovni. Ona će postati  yogom (duhovno djelovanje koje vodi do jedinstva s Bogom). A  napustiti svoju imovinu i ženu i otići u šumu,   nije  yoga.[12]

Neka vaš um bude uvijek uravnotežen, u sreći i tuzi

Čovjek bi uvijek trebao kontemplirati o Bogu i postići sklad misli, riječi i djela. Plemenit je onaj čije su misli, riječi i djela u potpunom skladu. Nemojte da vas zavede bol ili užitak. BhagavadgÄ«tā poručuje: „Čovjek treba biti uravnotežen u sreći i tuzi, kad dobiva ili kad gubi, kad pobjeđuje ili kad je poražen.“ Treba obavljati svoje dužnosti i služiti društvu, bez očekivanja ikakve nagrade. Takvo ravnovjesje i stanje bez želja, prava je pokora.[13] 

  • Sedmi cvijet - meditacija

Danas ljudi različito meditiraju. Mnogi tipovi meditacije koje se danas provode nisu u skladu s kulturom i tradicijom Indije. Sjesti u položaj lotosa i nastojati podići snagu kuṇḍalinÄ«[14] s bazalnog pleksusa do glave nije meditacija. Prava meditacija sastoji se od spoznaje prisutnosti Boga u svim vrstama djelovanja. Bog boravi u svemu, On je sveobuhvatan, pokušati Ga u meditaciji ograničiti na jedno mjesto koje vi odaberete, ne može biti meditacija.

Kad vozite automobil, on je vaš Bog. Kad trgujete na tržnici, ona je vaš Bog. Prema kulturi Indije najprije moramo iskazati poštovanje poslu koji moramo obaviti. Prije nego što obavimo bilo kakav posao, trebamo ga smatrati Bogom. Upanišade nas uče: „Posao koji moram obaviti, smatram Bogom i poštujem ga kao Boga u tom obliku.“

Pogledajmo čovjeka koji udara o bubnjeve. Prije nego što to počne raditi, on im iskaže  poštovanje. Svirač harmonija čini to isto. Prije nego što plesačica počne plesati, ona će iskazati poštovanje ukrasima oko svojih gležnjeva. Čak i vozač koji će voziti beživotni automobil, prije nego što uhvati upravljač, obrati mu  se s poštovanjem. Ne moramo ići tako daleko. Dok vozi, ako automobil udari nekoga, odmah toj osobi treba iskazati poštovanje. Značenje svega toga je vjera i vjerovanje da je Bog prisutan u svemu. Prema tome, smatrati cijelu kreaciju likom Božjim i obavljati svoju dužnost u tome duhu, to je meditacija.

Kontemplirajte o Bogu cijelo vrijeme

Meditacija ne znači sjediti u lotosnom položaju, zatvorenih očiju i kontemplirati o Bogu. Toje fizička i svjetovna djelatnost. Bez sumnje, i to je potrebno, no istinska meditacija jest jedinstvo uma s Bogom. Kao što mlijeko i vodu ne možemo odvojiti, tako je i s umom -  kad se jednom sjedini s Bogom, više se ne može odvojiti od Njega. Željezna kugla bačena u vatru, postaje jedno s vatrom. Tako i vaša ljubav treba biti jedno s božanskom ljubavlju. Istina je u vedskoj izreci: „Onaj tko poznaje Boga i sâm postaje Bog.“

Neki ljudi kontempliraju o Bogu kratko vrijeme, ujutro ili navečer. To se ne može nazvati meditacijom. Kontemplirajte o Bogu uvijek, na svim mjestima, u svim uvjetima. Obavljajte sve dužnosti tako da vam je um čvrsto usmjeren na Boga.To je prava meditacija.To nije samo prigodna odanost koja  donosi tek prigodnu milost. Odanost mora biti redovita kako biste stekli redovitu milost.[15]    

  • Osmi cvijet - istina

Ako jednostavno govorite ono što osjećate i kažete što ste učinili, to se zove svjetovnom istinom – izjava činjenica. To se ne smatra istinom. Istina je ono što se nikada ne mijenja. Ono što ste vidjeli jest istina toga trena. Sljedećeg časa, to više nije istina. Sve materijalne stvari koje ste vidjeli u ovoj kreaciji su stvari koje mogu propasti, koje će se sigurno promijeniti. U ovom trajno promjenljivom svijetu, kako može biti istina ono što ste vidjeli i čuli? Istina je Bog. Ova istina je osmi cvijet. Ova istina je oblik Božanstva. Na svijetu doživljavamo istinu relativne prirode.

Uzmimo kao primjer kemiju. Uzmete neke kemikalije i izmiješate ih, one se promijene i vi na taj način dobijete drugu kemikaliju. Ako pomiješate kurkumu sa sokom limete, dobit ćete crvenu boju. To je kemija. Uzmete li malenu iglu i stavite ju u vatru, ona će postati dulja. To je istina fizike. Kako dugo traju te istine kemije i fizike? One su prolazne, svjetovne, znanstvene istine. Ali duhovne istine su takve da će one ostati nepromijenjene, bilo što da učinite s njima, bilo kakvu vatru koristite i bilo kakve okolnosti promijenite.

Dakle, ono što se uopće ne mijenja je istina. Okrutnost i grubost danas prevladavaju na svijetu jer ne pokušavamo promicati svete osobine. Danas se njeguje ista vrsta ponašanja među vjernicima, onima koji ne vjeruju i onome u što se vjeruje. Onoga dana kad ćemo promicati dobre osobine u umovima vjernika, nevjernici će nestati.[16]     

Istina je nepromjenljiva u sva tri vremenska razdoblja, u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Sve može nestati, ali istina ostaje zauvijek. Dakle, istina je Bog, živite u istini.[17] 

Postignite Božju milost štujući osam cvjetova

Štujte Boga i ponudite Mu ove cvjetove. Kad se koriste drugi cvjetovi, odanost traje samo tako dugo dok ste u sobi za štovanje. Kad prijeđete njezin prag, zahvati vas ljutnja, mržnja i zabrinutost i one vas ponižavaju. Ako ne njegujete osobine koje prikazuju osam nabrojenih cvjetova, kako možete postići Božju milost? Kakvu dobrobit postižete ako sudjelujete u pogrešnom štovanju 364 dana godišnje, a jedan dan u godini posvećujete ispravnom štovanju? Kad tvrdite o sebi da ste Saijevi poklonici, opravdajte tu tvrdnju njegovanjem tih cvjetova vrline i ponudite ih Bogu.[18]

 Služite društvu svim svojim snagama

Svećenici u hramovima štuju Boga raznim vrstama cvjetova. Ali Bog ne želi takvo cvijeće. On kaže:

„O, svećeniče, je li to sve što si naučio tolike godine? Štuješ me teškim teretom ruža i jasmina koji vrlo brzo uvenu. To nije cvijeće koje očekujem od tebe. Štuj me cvjetovima mira, ljubavi, nenasilnosti i ostalima koji nikada ne venu.“

 Utjelovljenja ljubavi!

Ljudi štuju Boga odano i iskreno. Ali On nije zadovoljan izvanjskim štovanjem. Morate služiti društvu. Samo vam služenje može donijeti blaženstvo. Služenje ne samo što ublažava patnju ljudi, već njime možete dovesti do transformacije njihova života. Kakav osjećaj, takav rezultat. Služite li sa svetim osjećajima, ono mora donijeti svete rezultate. Služite društvo svim svojim snagama. Ujutro i navečer pjevate pobožne pjesme. Zadovoljstvo koje osjećate pjevanjem nije trajno, dok služenjem društvu postižete trajno zadovoljstvo.

Vede kažu da je svrha djelovanja pročišćavanje uma. Samo služenjem možete to postići. Danas ljudi gube mnogo vremena, bogatstva i energije provođenjem aktivnosti koje ne potiču čistoću uma. Mir koji čovjek postiže svjetovnim aktivnostima dolazi i odlazi poput prolaznog oblaka. Težite istinskom, vječnom miru koji potiče iz srca.[19] 

Mali rječnik:

ātman – istinsko Sebstvo, duša, utjelovljenje Sebstva je jÄ«va (životna iskra, individualna duša); Sebstvo bez ograničenja je brahman, vrhovna kozmička zbilja

sattva – osobina čistoće, mira, dobrote i sklada koja vodi do vrhovnoga znanja

 



[1] Sathya  Sai Speaks, Svezak 15, poglavlje 9: Cvjetovi koje Bog voli

[2] Sathya Sai Speaks, Svezak 15, poglavlje 9: Cvjetovi koje Bog voli

3  Sathya Sai Speaks, Svezak 15, poglavlje 9: Cvjetovi koje Bog voli

[4] Sathya Sai Speaks, Svezak 33, poglavlje 12, Cvjetovi koji  nikad ne venu.

[5] Sathya Sai Speaks, Svezak 15, poglavlje 9, Cvjetovi koje Bog voli

[6] Sathya Sai Speaks, Svezak 33, poglavlje 12: Cvjetovi koji nikad ne venu.

[7] Sanathana Sarathi, ožujak 2012, poglavlje: Čovječnost cvjeta u samilosnom srcu.

[8] Sathya Sai Speaks, Svezak 15, poglavlje: Cvjetovi koje Bog voli.

[9] Sathya Sai Speaks, Svezak 15, poglavlje  25: Vrt u srcu

[10] Sathya Sai Speaks, Svezak 15, poglavlje 25: Vrt u srcu

[11] Sathya Sai Speaks, Svezak 33, poglavlje 12: Cvjetovi koji nikad ne venu

[12] Sathya Sai Speaks, Svezak 15, poglavlje 9; Cvjetovi koje Bog voli.

[13] Sathya Sai Speaks, Svezak 33, poglavlje 12: Cvjetovi koji  nikad ne venu.

[14] kuṇḍalinÄ« – dosl. sklupčana zmija; energija pritajena na dnu kičmenoga stupa. (op. prev.)

[15] Sathya Sai Speaks, Svezak 33, poglavlje 12: Cvjetovi koji nikad ne venu

[16] Sathya Sai Speaks, Svezak 15, poglavlje 9: Cvjetovi koje Bog voli

[17] Sathya Sai Speaks, Svezak 33, poglavlje 12: Cvjetovi koji nikad ne venu

[18] Sathya Sai Speaks, Svezak 15, poglavlje 25: Vrt u srcu.

[19] Sathya Sai Speaks, Svezak 33, poglavlje 12: Cvjetovi koji  nikad ne venu.