20 VRLINA BITNIH ZA MUDROST

1. Poniznost

„Prva vrlina je poniznost, odsutnost ponosa. Tako dugo dok ste ponosni, ne možete postići mudrost. Čovjek bi se trebao ponašati poput vode – bilo kakvu boju izlijete u nju, ona je upije i nikad ne ističe svoju boju, ponizna je i bez taštine. Ali danas je ponašanje ljudi posve drukčije. Kad učine neko malo djelo, ili doniraju malu svotu novca, brinu se da drugi za to saznaju. Zbog toga obilaze naokolo brbljajući, nastojeći da se za to sazna. Nepostojanje takva ponosa i ambicije smatra se poniznošću.“

2. Nepostojanje taštine

„Druga vrlina je nepostojanje taštine.To je u ljudima vrlo velika vrlina. Ona znači odsutnost pretvaranja, pompoznosti, hvalisavosti da je netko velik, a nije, tvrditi o sebi da je  moćan, a  nije, da posjeduje autoritet, a nema nikakve sposobnosti.“

Ovdje će čitatelji primijetiti jednu stvar. Danas je svijet pun lažnih izmišljotina i hipokrizije. Bilo koje polje aktivnosti promatrate, koga god pogledate, otkrit ćete tu strašnu manu. Vlade naroda u rukama su ljudi koji pretendiraju na moć, autoritet i položaj. Oni koji nemaju znanja, tvrde kako znaju sve. Oni koji čak ni kod kuće nemaju nikoga da im pomogne, tvrde kako imaju mnoge sljedbenike.

U svakom djelovanju to licemjerje je prvi korak. Ono uništava ljude na svim poljima, poput štetočina koje razaraju ljetinu. Kad bi to licemjerje nestalo, svijet bi  bio spašen od propasti. Zbog pretvaranja izgubit ćete i ovaj i sljedeći svijet. Ono je uvijek i svuda štetno. Ono ne pristaje ni običnim ljudima, kako bi onda bilo dobro za duhovnoga aspiranta?

3. Nenasilnost

„Treća vrlina je nenasilnost. Ono je također važna vrlina. Nasilje nije samo fizičko, već ono znači čak mnogo više: mentalnu bol koja se zadaje drugome, zabrinutost i brigu koju uzrokujete drugima vašim djelima i riječima.  Čak i ako odustanete od nanošenja fizičke boli drugima, ne možete tvrditi da niste nasilni. Vaša djelovanja ne smiju uzrokovati bol i trebaju biti nesebična. Vaše misli, riječi i djela treba biti oslobođeni bilo kojeg motiva koji bi nekomu uzrokovao bol.“

4. Strpljivost, moralna čvrstina

„Četvrta vrlina je strpljivost ili moralna čvrstina. To znači da biste trebali smatrati nestvarnim zlo koje su vam drugi učinili kao i gubitak koji zbog toga trpite te mržnju koju oni pokazuju prema vama. Postupajte s time kao s iluzijom. Njegujte takav stupanj strpljivosti ili moralne čvrstine. To ne znači da bespomoćno trpite zlo koje vam nanose drugi jer niste u stanju uzvratiti. Takvo vanjsko ponašanje izraz je mira koji vlada u vašem srcu.“

Istina je da mnogi ljudi trpe povrede koje im drugi nanesu jer im nedostaje fizička, ekonomska ili narodna podrška. Takva patnja ne može se smatrati pravom moralnom čvrstinom.

5. Cjelovitost

„Promotrimo sada petu vrlinu: iskrenost, cjelovitost, čestitost. Ona znači suglasje misli, riječi i djela. Primjenjuje se na svjetovno i duhovno djelovanje. Ona je aspekt druge vrline -  nepostojanja taštine.“

6. Služenje duhovnom učitelju s dubokim poštovanjem

„Šesta vrlina je služenje duhovnom učitelju s dubokim poštovanjem. Ta će vrlina poticati naklonost prema učeniku pa ćete tako mnogo postići. Ali učitelj (guru) koji nema cilja, samo će odvesti učenika u propast. Učitelj mora obasipati svoga učenika milošću onako slobodno i spontano, kao što krava hrani mlijekom svoje tele. Učiteljevo poučavanje  je izvor i podrška na učenikovom putu do Boga i oslobođenja.“

7.Čistoća

„Sedma vrlina je čistoća - ne radi se samo o izvanjskoj čistoći, već o unutarnjoj čistoći. A što je to unutarnja čistoća? Odsutnost ljubavi i mržnje, želje i nezadovoljstva, požude i bijesa, a prisutnost dobroga, tj. božanskoga, kvaliteta. Voda čisti tijelo, istina čisti um, znanje čisti sposobnost rasuđivanja, a pokora i disciplina čiste čovjeka.

8. Nepokolebljivost

„Osma vrlina naziva se nepokolebljivost, postojanost vjere, odsutnost kolebljivosti ili svojeglavosti. Aspiranti se moraju čvrsto pridržavati onoga na što su se jednom usredotočili kao na cilj što vodi do njihova duhovnog napretka. Ne bi smjeli lepršati od jednog ideala do drugoga, niti svakodnevno mijenjati svoj cilj. To se također naziva odanost. Kolebljivost, proizvod slabosti treba vrlo savjesno izbjegavati.“

9. Kontrola osjetila

„Deveta vrlina je kontrola osjetila. Budite uvjereni da osjetila moraju koristiti vašim najboljim interesima, a  ne da vi podvrgnete svoje interese osjetilima. Ne robujte osjetilima, neka ona robuju vama.“

10. Nevezanost

„Ta, deseta vrlina, nevezanost ili odricanje (vairagya), odnosi se na gubitak želje za zvukom, dodirom, likom, okusom, mirisom, itd. Osjetila žude za tim stvarima jer one uzbuđuju i pružaju čovjeku prolaznu radost. Međutim, osjetila ne zanimaju uzvišeni ciljevi: ispravnost,  obilje, želja i oslobođenje. Istinsko Sebstvo možete otkriti jedino ako slijedite uzvišenost.“

11. Odsutnost samodopadnosti

Jedanaesta vrlina je odsutnost samodopadnosti. Samodopadnost je plodno tlo svih poroka i pogrešaka. Egocentrični pojedinac ne obazire se na ispravno ili pogrešno, na dobro ili zlo, na božansko ni na bezbožno. Takav se čovjek ne zabrinjava zbog toga, čak ni ne zna za njih. On ne zna ništa o dharmi i moralu te se neće prilagoditi pravdi. Ako čovjek nema takvih otrovnih osobina, obdaren je odsustvom samodopadnosti. Samodopadnost je neprijatelj preodjeven u prijatelja.“

12. Svijest o rođenju, smrti, o starosti, bolesti i tuzi

„Sljedeća vrlina je svijest o neizbježnom ciklusu rađanja i smrti, o starosti i bolestima, o tuzi i zlu te o drugim znakovima prolaznosti ovoga svijeta i života na  njemu. Premda ljudi vide kako se sve to događa njima i drugima, oni ne istražuju razloge toga, niti traže načine kako bi ih izbjegli. To je najveća misterija, to je čudo.“

„Kad biste samo krenuli od srži problema, shvatili biste da sve možete izbjeći, jedino ne možete izbjeći smrt. Ono što ljudi danas smatraju srećom jest, zapravo, samo bijeda ogrnuta plaštem sreće. Zato shvatite istinu: razmišljajte o manama uma koje vas obmanjuju. Tada, kao rezultat, jača nevezanost i tako postajete mudri. Stoga, o Arjuna, oslobodi se rađanja, umiranja, starosti, bolesti i tuge“, govorio je Ká¹›šá¹‡a, opominjući Arjunu, s mnogo ljubavi.

13. Povlačenje od želja za vanjskim objektima

Zatim je Ká¹›šá¹‡a govorio o povlačenju od želja za vanjskim objektima.

Pohlepa za posjedovanjem stvari koje vidite uzrokovana je samoljubljem. „Moram to imati!“ „Moram biti ponosan vlasnik ove dragocjene stvari“, tako nas potiče samoljublje. To je poput jake uzice koja vas veže za stvari. Odustanite od uma i smatrajte sve  manifestacijom Gospodove veličanstvenosti. Volite sve stvari kao izraze Njegove veličanstvenosti, ali nemojte se zavaravati da će vas usrećiti ako ih budete posjedovali. To je iluzija. Nemojte svoj život posvetiti stvarima. Koristite ih za svoje potrebe i onda kad su vam potrebne. Impulsi koji vas motiviraju na taj način bit će velika zapreka vašem napredovanju prema oslobođenju. Štogod smatrate svojim vlasništvom, jednog ćete dana morati napustiti. Na zadnje putovanje nećete moći uzeti sa sobom čak ni vlat travke niti mrvicu prašine. Imajte tu činjenicu neprestano pred očima i tada možete shvatiti Stvarnost.

14. Odsutnost vezanosti za obitelj i dom

Prije nego što se rodi, čovjek nema  nikakav odnos prema ovome svijetu i njegovim materijalnim dobrima. Nakon smrti, ta dobra i svi rođaci i prijatelji nestaju.  Boravak na svijetu samo je igra odigrana u intervalu. Doista je ludost biti fasciniran tim „trodnevnim sajmom“. Želja zamagljuje um i čini čovjeka  nespremnim za više težnje. Aspiranti koji traže oslobođenje i ostvarenje moraju se riješiti želja. Poput masti, kad se one jednom zalijepe, teško ih je odstraniti.

15. Ravnovjesje

 Nakon toga, pozornost treba obratiti i drugim vrlinama, stanju ravnovjesja, nepomućena mira u vrijeme radosti ili žalosti, napredovanja i nevolja, sreće i patnje. To je petnaesta vrlina mudra čovjeka. Uzaludna je aktivnost biti zanesen ili depresivan uspjehom ili porazom, dobitkom ili gubitkom, počastima ili nepriznavanjem. Prihvatite sve jednako, kao Gospodovu milost, kao Njegovu blagoslovljenu hranu (prasāda).  Kao što koristite cipele za hodanje po trnju, ili držite kišobran kako ne biste pokisnuli kad pada kiša, ili spavate pod mrežom protiv komaraca da izbjegnete njihove ubode, jednako tako naoružajte se nepokolebljivim umom koji ima povjerenje u Gospodovu milost pa s istim ravnovjesjem podnosi pohvalu ili pogrdu, poraz ili pobjedu, zadovoljstvo ili bol. Kaže se da je bitno živjeti  odvažno, s ravnovjesjem u svim okolnostima.

16. Predanost

Sljedeća vrlina je predanost Bogu bez ikakvog drugog osjećaja ili misli. Kad vas svlada tuga, vi tražite zaštitu u Gospodu. Kad vas obuzmu teškoće, potražite utočište u Gospodu. Kad se radost ponovno vrati, napuštate ga. Kad vas groznica obori i kad nemate teka i gorko vam je u ustima, težite za nečim toplim. Ali kada temperatura padne i ponovno se osjećate dobro, više vam to nije potrebno. Predanost Bogu nije povremeni melem. Ona je neprestana kontemplacija o Bogu  bez ikakve druge posredne misli ili osjećaja. Kakva god bila djelatnost, rekreacija ili razgovor, sve mora biti posve prožeto Božjom ljubavlju. To je nedjeljiva, ničim ometana predanost Bogu.

17. Osama

Zatim dolazi vježba osame. Čovjek treba voljeti samoću. To ne znači da tijelo mora biti na osamljenom mjestu, daleko od prebivališta ljudi. Osama i tišina moraju vladati umom, sve njegove stanovnike treba prisiliti ili nagovoriti da nestanu. Um treba odvratiti od izvanjskoga svijeta.

18. Nepostojanje interesa za društvo onih svjetovnoga uma    

Osamnaesta vrlina pomaže poticati mudrost, a spominje se kao nepostojanje interesa za društvo, to znači nepostojanje želje da se družimo s ljudima zaokupljenima svjetovnošću. Pojedinac može postići ravnovjesje čak i usred divljih životinja, ali teško ju je steći dok ste među ljudima koji su okrenuti svijetu. Društvo u kojem se krećete utjecat će na vašu duhovnu disciplinu. Dobri ljudi omogućavaju vam da budete dobri; loši ljudi odvlače vas u pokvarenost.

Naravno, teško je otkriti tko je dobar, a tko loš i tada se skrasiti među dobrima. Stoga se savjetuje izbjegavanje ljudi i koncentracija na duhovnu disciplinu. Ljudski je um poput željeza; upadne li u blato, ono hrđa i raspadne se. Padne li u vatru, gubi nečistoću i postaje čisto. Zato je bolje družiti se s mudrim ljudima, nego biti u osami. Sjetite se kako je Narada, koji je bio sin sluškinje, postao mudar jer je upao u društvo dobrih ljudi. Ratnākara, koji je bio opasan lovac, došao je u društvo sedmorice mudraca pa se transformirao u prvoga među pjesnicima (adi-kavi). Loše je društvo vrlo štetno. Željezna lopta, usijana do crvenila, može uzrokovati više štete od plamena vatre. Grešnika treba izbjegavati više od grijeha samoga. Aspiranti moraju paziti u kakvom se društvu nalaze.

19. Svijest o razlikovanju između Sebstva i onoga što nije Sebstvo

Devetnaesta vrlina je svijest o razlikovanju između Sebstva i onoga što nije Sebstvo. Uvijek koncentrirajte svoju svijest na stvarnost o Sebstvu, odbacite tijelo i osjetila kao nestvarne i prolazne. Sebstvo je vječno, zato se uzdajte samo u njega, a ne u prolazne i nestvarne iluzije. Život je borba da se postigne pobjeda nad iluzijama koje vas opsjedaju. Ja sam vječno Sebstvo u vama i u svemu. Stoga koncentrirajte svoj um na mene i upustite se u borbu s povjerenjem u pobjedu.

20. Iskustvo Sebstva

Dvadeseta, zadnja vrlina koju  čovjek treba steći je vizija istinske prirode Toga (tat), univerzalnog principa čega je pojedinac tek sjena. To znači da duhovni aspirant treba imati žarku želju vizualizirati Univerzalnoga.

Ako čovjek pošteno nastoji postići dvije ili tri od spomenutih dvadeset vrlina, ostale će se pojaviti spontano. Nije potrebno posebno nastojanje da ih steknete. Kako napreduje na putu, čovjek postiže ne samo dvadeset, nego čak i veći broj vrlina. Ovdje ih je spomenuto dvadeset jer su one glavne. Duhovna disciplina koja se temelji na tim vrlinama dovodi pojedinca lako do cilja. Zato je i Ká¹›šá¹‡a naglašavao upravo njih.

Opremljen tim vrlinama, pojedinac može spoznati Sebstvo; nema sumnje u to jer one vode do znanja da su svi - tijelo, osjetila, inteligencija, unutarnja svijest – udruženi sa svjetovnim aspektom. A onaj koji je udaljen od svega toga, savršeno je biće. Savršen je onaj tko je svjestan tijela, koji poznaje tijelo. Kad ste sposobni razlikovati između duše i prirode, ili što je ista stvar, između tijela i poznavatelja tijela, postajete svjedokom i oslobođeni ste svih htijenja i želja.

                                                                                             GÄ«tāvāhinÄ« - Poglavlje XXIII